Karate (空手) je japanska riječ koja u prijevodu znači "prazna ruka". U slobodnom prijevodu misli se na "umjetnost borbe golih ruku". U nekim se izvorima uz riječ karate može naći i japanska riječ DO koja označava 'put', odnosno 'način života'. Put ne znači put borbe već je to put kojim vi putujete kako bi saznali svoj unutarnji mir i harmoniju. Na vama je da tražite i nađete. –Hironori Otsuka
KAKO JE NASTAO KARATE
Iako nosi japanski naziv i koristi japansku terminologiju u sustavu vježbanja, prapočetci ovog sporta ipak su vezani za Indiju i Kinu. Smatra se da je tvorac izvornog karatea kao cjelovitog sustava vježbanja bio indijski svećenik Bodhidharma, koji je u 5. st. p.Kr., na poziv kineskog cara, posjetio njegov dvor u sjevernoj Kini. Legenda kaže da se prelazeći Himalaje, golim rukama borio protiv divljih životinja i neprijateljskih domorodaca jer mu je religija zabranjivala nošenje oružja
Za vrijeme boravka u Kini, Bodhidharma je razvio sustav borbe temeljen na imitacijama kretnji životinja uz veliki utjecaj indijske joge i kineskog plesa. Upotrebljavajući novostečena znanja pomogao je kasnije u širenju samostana Shaolin gdje su monasi i lokalni stanovnici našli utočište bježeći od neprestanih prijetnji vojnih zapovjednika. Snaga proizašla iz nove borilačke vještine i duhovnih vježbi donijela je samopouzdanje i nadu. lako se monasi nisu željeli boriti, vježbali su kako bi se obranili. Kroz stoljeća trgovci i emigranti prenosili su različite azijske borilačke vještine na nova područja.
Kako se stoljećima rasprostranjivala po Kini, vještina je, preko kineskih svećenika, došla i na Okinawu, danas najjužniji japanski otok koji je u 17. st. okupirala japanska vojska. Okupatori su na otoku zabranili posjedovanje ikakvog oružja, te su starosjedioci, kako bi se obranili od osvajača, bili prisiljeni organizirano učiti borilačke vještine. Okinavljanski se karate danas smatra originalnim obrascem karatea, a okinavljanski učitelji utemeljiteljima karatea kao cjelovitog sustava vježbanja. Karate, tada još poznat pod nazivom TO - DE, prenosio se u plemićkim obiteljima na Okinawi iz naraštaja u naraštaj i izolirano vježbao.
Tako se s karateom upoznao i otac današnjeg modernog karatea Gichin Funakoshi (1868 -1957.), te ga u ranoj mladosti počeo sustavno vježbati pod okriljem najpoznatijih učitelja toga doba. Vrlo je rano formirao svoju verziju karatea, te uveo mnoge promjene u dotadašnjem sustavu učenja i vježbanja te vještine, od kojih su najznačajnije linijsko kretanje, te smanjenje broja ručnih i nožnih tehnika koje imaju manju mogućnost upotrebe u borbi.
Svoju je vještinu demonstrirao u mnogim školama i sveučilištima na Okinawi, te vrlo brzo uspio uvjeriti državne vlasti u vrijednost i potrebu sustavnog vježbanja karatea na tim institucijama. Karate postaje obvezan dio sustava obrazovanja mladih na sveučilištima i počinje se vrlo brzo širiti među studentima i ostalim stanovništvom. U godinama poslije 2. svjetskog rata, mnogi kvalitetni instruktori odlaze iz Japana u SAD i Europu, te se karate počinje rasprostranjivati po cijelom svijetu.
U zapadnim zemljama karate iz borilačke vještine sve više prerasta u sport, doživljavajući pritom mnoge promjene u fizičkim i duhovnim pristupima treninzima i metodama učenja i vježbanja karate tehnika. Razvoj karate sporta dovodi do osnivanja prvih nacionalnih i međunarodnih saveza i federacija, te organiziranja prvih natjecanja u borbama i katama. Prvi je Europski kongres karatea održan 15. prosinca 1963. godine u Parizu, da bi se 3 godine kasnije u istom gradu održalo i prvo Europsko prvenstvo sa 6 zemalja učesnica i 53 natjecatelja. 1970. godine osnovana je i Svjetska karate federacija - WUKO (danas WKF), koja je 1985. godine priznata od Međunarodnog olimpijskog odbora. Prvo Svjetsko prvenstvo održano je u Tokiju sa 33 zemlje učesnice i 178 natjecatelja. Danas Svjetska karate federacija broji 200 zemalja članica sa svih kontinenata, a od toga u Europi njih 54.
KAKO JE TO POČELO U HRVATSKOJ?
Kao i u većini europskih zemalja karate se počeo vježbati u sklopu postojećih judo klubova. Prvi počeci vježbanja karatea bili su u judo klubu "Kata" nakon njegova osnutka 1957. godine. Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba "Mladost" u Zagrebu. Nekoliko godina posije u Hrvatskoj su seminare počeli održavati i prvi japanski instruktori, i to Tetsui Murakami 1964. godine, a za njime su slijedili Voshinao Nanbu (1967.), Tatstuo Mochizuki (1969.), Hanshi ChojiroTani (1969. i 1970.), Vashuhiro Suzuki (1971.), Šatoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd. Krajem 1966. godine osnovan je prvi karate klub KK "Lika" (od 1974. godine Karate klub "Polet"). Prvi hrvatski karate klubovi 1967. godine udružili su se u Karate odbor Hrvatske čiji je predsjednik bio Žarko Modrić. Tri godine poslije osnovan je Karate savez Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio Radomir Potrebić. Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine, a prvi predsjednik bio je Emin Topić. Prvo ekipno natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinačno Prvenstvo Hrvatske 1972. godine održano je na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog učilišta u Ilici u Zagrebu. Reprezentacija Hrvatske imala je svoj prvi nastup u Zagrebu 1972. godine protiv reprezentacije Austrije. Prvi momčadski prvaci Hrvatske bili su 1973. godine natjecatelji karate kluba "Tempo".
U periodu do osamostaljenja Hrvatske, hrvatski karate je proživljavao teško vrijeme u kojem određeni lobiji nisu dozvoljavali veliki napredak, niti velike rezultate. Tek nekolicina Hrvata uspjela se probiti na pobjednička postolja saveznih natjecanja i tek po jedan klub u prvu i drugu ligu, a rijetki su mogli na međunarodnu scenu kroz reprezentaciju Jugoslavije. Hrvatski karate sport bio je prvi koji se već početkom 1991. godine razdružio sa sportom bivše Jugoslavije i formirao neovisan savez, te u mjesecu kolovozu samostalno nastupio na otvorenom prvenstvu SAD-a. Hrvatski karate savez primljen je u Europsku karate uniju 1992. godine na kongresu u Nizozemskoj (Den Bosch) kada je nacionalna vrsta i službeno nastupila na Europskom prvenstvu u tom gradu. Iste godine na kongresu u Španjolskoj (Grenada) Hrvatska je primljena u Svjetsku karate organizaciju (WKF) gdje je i nastupila na službenom Svjetskom prvenstvu.
Početkom ovoga milenija, Hrvatska je ojačala svoju međunarodnu poziciju, počela intenzivno školovati suce i trenere, te pod novim vodstvom Saveza razvila mnoge male sredine i proširili karate po cijeloj Hrvatskoj, tako da danas u članstvu ima više od 150 klubova s gotovo 15 tisuća registriranih natjecatelja. Rezultati su više nego odlični jer karate je danas najuspješniji hrvatski sport s NAJVIŠE osvojenih medalja na velikim europskim i svjetskim natjecanjima.
Hrvatska je kao europska karate sila dobila domaćinstvo Europskog seniorskog karate prvenstva 2009. godine u Zagrebu, 2021. godine u Poreču te 2024. godine u Zadru.
